Otok Lošinj
sastavni je dio cresko-lošinjske otočne skupine i čini zapadni
niz Kvarnerskih otoka unutar Kvarnerskog zaljeva, koji je zajedno
s Tršćanskim zaljevom, najdublje u europsko kopno uvučeni dio
Mediterana.
Cresko-lošinjska otočna
skupina pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku u dužini
od 99 km s ukupnom površinom od 513 km², što je 16% od ukupne
površine jadranskih otoka.
Zapadni niz Kvarnerskih
otoka čine otoci: Cres (409 km²), Lošinj (75 km²) i manji otoci:
Unije (17 km²), Ilovik (6 km²), Susak (4 km²), Vele Srakane
(1 km²), te niz malih nenaseljenih otočića.
Otoci ove skupine
svojim središnjim položajem obavljaju funkciju prirodnog mosta
između Istre i Dalmacije.
Ovo otočje leži u sredini
sjeverne hemisfere jer kroz njegov dio prolazi 45. stupanj
sjeverne geografske širine, tako da se veći dio nalazi u suptropskoj
zoni južne polovice sjeverne polutke, što utječe na klimu i
način života stanovništva.
Otok Lošinj jedanaesti
otok na Jadranu po veličini, dužine 33 km, sa širinom koja
varira od 4,75 km na sjeveru i u središnjem dijelu, do čak
0,25 km blizu grada Malog Lošinja. Ukupna dužina razvedene
obale otoka Lošinja iznosi 112,7 km.
Čitava je obala arhipelaga
prepuna privlačnih draga i dražica, ugodnih za kupanje i sunčanje.
Najviša planina Lošinja
je šumovita Osoršćica (588 m), dugačka oko 10 km, koja se proteže
uzduž sjevernog dijela otoka. Gorovitiji otok Cres ima najvišu
goru Sis (650 m) i svoj prirodni fenomen - slatkovodno Vransko
jezero. Taj golemi prirodni spomenik slatke i zdrave vode sadrži
više od 200 milijuna m³ vode i opskrbljuje sva mjesta na otocima
pitkom vodom.
U davnoj prošlosti Cres
i Lošinj bili su jedinstveni otok, tek umjetno prokopanim kanalom
kod Osora, vjerojatno u rimsko doba, nastala su dva otoka koja
su danas povezana cestovnim mostom i u prometnom geografskom
smislu tvore jedinstvenu cjelinu.
:: Klima
Prema Köppenovoj klasifikaciji klime Mali Lošinj
ima umjereno toplu kišnu klimu s najtoplijim mjesecom srpnjem koji
ima srednju temperaturu 24,5ºC i najhladnijom veljačom sa 7,7ºC.
Srednje dnevne temperature više od 20ºC mogu se očekivati od početka
lipnja do kraja rujna.
Temperature mora
su od sredine lipnja i do kraja rujna više od 20ºC, pa je u tom
razdoblju more ugodno za kupanje.
Hladni dani, u
kojima temperatura padne ispod 0ºC vrlo u rijetki. Nasuprot tome,
topli dani, s najvišom dnevnom temperaturom višom od 25ºC, javljaju
se od svibnja do listopada, a u srpnju i kolovozu gotovo su svi
dani topli. Nerijetko ljeti najviša dnevna temperatura prijeđe
i prag od 30ºC (vrući dani), a u srpnju i kolovozu često niti
noćna temperatura ne padne ispod 20ºC (dani s toplim noćima).
Srednja godišnja
naoblaka manja je od 5 desetina. Naoblake je više zimi, kada
je nešto više od polovice neba zastrto oblacima. U proljeće se
količina naoblake smanjuje a ljeti postiže najniže vrijednosti
- u srpnju i kolovozu svega je 3 desetine neba zastrto oblacima.
S ukupno više od
2600 sati sa sijanjem Sunca godišnje ili prosječno oko 7 sati
dnevno, Mali Lošinj spada među najsunčanija područja u Hrvatskoj.
Od studenog do
veljače u prosjeku ima 4-5 sunčanih sati dnevno, a u najsunčanije
godišnje doba, ljeti, sunce u prosjeku sije duže od 10 sati dnevno.
Vedri dana, u kojima je srednja dnevna naoblaka manja od 2 desetine,
češći su od oblačnih dana, kada je više od 8 desetina neba prekriveno
oblacima.
Najviše vedrih
dana ima ljeti, a u srpnju i kolovozu takvih je više od trećine
dana u mjesecu. Najviše oblačnih dana ima od studenog do ožujka,
ali ni u tim mjesecima u prosjeku nema više od 10 oblačnih dana
u mjesecu.
Godišnje u Malom
Lošinju padne oko 918 mm oborine. Najviše oborine padne zimi,
što je obilježje maritimnog oborinskog režima. Od listopada do
ožujka padne oko 59% ukupne godišnje količine oborine, a u tom
razdoblju mjesečno ima oko 7 do 10 oborinskih dana. U toplom
dijelu godine oborine je manje, rjeđi su i oborinski dani, i
ljeti u prosjeku ima samo 3 do 5 oborinskih dana na mjesec.
U
godišnjoj ruži vjetra prevladavaju slabi vjetrovi. Najčešći su
vjetrovi iz sjever-sjeveroistočnog smjera, a sljedeći po učestalosti
su vjetrovi iz južnog smjera.
Ovakav vjetrovni
režim karaktersitičan je za čitavu obalu, ukazujući na pojave
bure i juga.
Ljeti, sredinom
dana, karakteristično je strujanje iz zapadnog kvadranta, poznati
maestral, koji je međutim u ukupnoj godišnjoj ruži vjetra slabije
izražen.
Interval osjeta
ugode, na koji utječu temperatura, vlaga i vjetar i Sunčevo zračenje,
u Malom Lošinju se, prema prosječnom osjetu, kreće od vrlo hladnog
do ugodno toplog.
Od sredine studenoga
do sredine ožujka u prosjeku je hladno u popodnevnim satima,
dok su jutra i večeri vrlo hladni. Rano proljeće i kasna jesen
su svježi. U svibnju, te od polovice rujna i u listopadu je ugodno
svježe, a lipanj i prva polovica rujna su ugodni. Ljetna jutra
i večeri su ugodni, a popodneva ugodo topla, tek krajem srpnja
topla.
Razdioba osjeta
ugode u popodnevnim satima ukazuje da je već u ožujku prevladavajući
osjet svježega, a u travnju i svibnju ugodno svježe ili ugodno,
pa je to doba vrlo pogodno za aktivni odmor uz šetnje i sport.
Zbog prevladavajućeg
osjeta ugodnog i toplog, ljeti je boravak na otvorenom moguć
tijekom čitavoga dana, a osjet vrućine koji se javlja isključivo
u popodnevnim satima u srpnju i kolovozu, ublažit će osvježavajuće
kupanje u moru.
:: Flora
i Fauna/Flora
Zahvaljujući inicijativi dalekovidnih ljudi, među
kojima se isticao prof. Ambroz Haračić, krajem XIX. stoljeća pošumljene
su velike površine otočnog kamenjara oko Malog i Velog Lošinja,
gdje se sada ističu guste borove šume.
Blaga klima otoka
Lošinja odražava se u velikom bogastvu biljnih vrsta. Prema istraživanjima
identificirano je 1018 biljnih vrsta, od kojih autohtonoj flori
pripada 939 vrsta. Od toga se 230 vrsta ubraja u ljekovito bilje.
Oko 80 vrsta, uglavnom egzotičnih biljaka, donešeno je iz drugih
krajeva svijeta. Donijeli su ih lošinjski kapetani i pomorci tijekom
svojih putovanja i zasadili ih u vrtovima oko svojih kuća. Zbog
karakteristične klime ovdje uspjevaju nasadi koji pripadaju južnodalmatinskom
i sicilijanskom biljnom svijetu. Ovdje uspjevaju agave, meksički
kaktusi (opuntia ), palme, magnolije, mirte, pistacije, mimoze,
smokve iz Indije (karmus-nassarah), limun, naranča i mandarine
(dovezene iz Vijetnama u Palermo, a onda u Mali Lošinj).
Guste
borove šume Malog Lošinja postale su zeleni pojas koji mjesto i
luku štiti od bure. Na predjelu Čikata šume su se postepeno pretvorile
u perivoj. Danas je gusta borova šuma Lošinja simbol otoka i neprocjenjiva
vrijednost za njegov turistički razvoj. Predjel Čikat proglašen
je park šumom.
Veliku vrijednost
ima i perivoj u Velom Lošinju koji je dao podići austrijski nadvojvoda
Karlo Stefan Habsburški, gdje se nalazi oko 200 vrsta različitog
drveća iz cijelog svijeta.
Vegetacija je na
otočju bujna u sva četiri godišnja doba. Prema istraživanjima
prof. A. Haračića stanje vegetacije poboljšava klimu. Kulminacija
vegetacije je u svibnju kad cvate najviše bilja. Najljepši mjeseci
na Lošinju su od ožujka do svibnja, zbog ugodne i blage temperature
zraka, bogastva bujanja vegetacije i ispunjenosti zraka aromatičnim
mirisima.
FAUNA
Značajno je da na lošinjskoj
otočnoj skupini nema zmija otrovnica; iako ima neotrovnih zmija
i guštera. Otok Lošinj dom je macaklina, guštera iz porodice
gekona. Macaklini su ugrožena, zakonom zaštićena vrsta, te je
njihovo uništavanje protuzakonito i kažnjivo. Jedanaestogodišnji
Jakov Matunci iz Malog Lošinja projektom zaštite macaklina, sredozemnih
guštera koji žive na većini jadranskih otoka, osvojio je početkom
svibnja 2004. godine u švedskom gradu Göteborgu treće mjesto
na svjetskom Volvo Adventure natjecanju u zaštiti okoliša.
Na
otoku ima sitne divljači, zečeva, divljih kunića, kune bjelice,
dok su krupnije životinje jeleni lopatari i mufloni naseljeni
na južnom dijelu otoka Cresa. Od pernate divljači ima mnogo jarebica,
kamenjarki, šljuka i naseljenih fazana, a od ptica grabljivica
ovdje žive: jastreb, kobac, sokol, te bjeloglavi sup koji je
zbog malog broja očuvanih primjeraka zakonom zaštićen.
Od domaćih
životinja najrasprostranjenije su ovce koje pružaju idiličnu
sliku na otočnom kamenjaru sjevernog dijela otoka Lošinja.
Zbog
izrazite razvedenosti more koje oplakuje obalu otočja bogato
je biljnim i životinjskim svijetom. Neprekidna strujanja mora
među uvalama i uvalicama daju moru izrazitu bistrinu i jasnoću,
čistoću i prozirnost. U našem moru živi 95 vrsta riba, 71 vrsta
desetonožnih rakova, školjki, puževa, razne vrste morskih cvjetnica
i bodljikaša.
Dupini su česti posjetioci
ovoga područja, razigrani i spremni za kontakt s čovjekom, za
razliku od nekih akvatorija susjednih zemalja gdje su u potpunosti
nestali. Oni su izvanredni biološki pokazatelji stanja okoliša
u kojem žive.
Povijest
Cresko-lošinjsko otočje
zvalo se u antikno doba zajedničkim imenom Apsyrtides. Ime je vezano
uz legendu o mitskom junaku Apsyrtu.
Otoci Cres i Lošinj su u
svojoj davnoj prošlosti činili cjelinu, ali su zbog potreba trgovine
i Jantarskog puta razdvojeni umjetno prokopanim kanalom kod Osora.
Povijesne su oluje poput
morskih valova zapljuskivale naše otoke. Tisućljeća su prohujala
ovim otocima. Svaki prodor velikih i malih naroda ostavljao ie
tragove materijalne kulture donesene ili stvorene na ovom tlu.
Najstarija naselja na otocima
(Lubenice, Osor, Beli) pamte povijest dužu od 4000 godina, a
rimski grad Osor bio je sjedište biskupije u IX. stoljeću.
Gotovo
nenastanjen do sredine 13. stoljeća, Lošinj se do 19. stoljeća
razvio u jednu od vodećih regionalnih pomorskih sila, a grad
Mali Lošinj, iza Trsta, u drugu najvažniju luku na Jadranu. Lošinjani
su bili cijenjeni po svojoj vještini izrade jedrenjaka, ali i
kao najbolji pomorci na Mediteranu. Upravo u tom razdoblju definiran
je arhitektonski izgled centra Malog Lošinja koji je gotovo nepromijenjen
ostao i do danas.
Mjesto Mali Lošinj imalo
je u 19. stoljeću šest brodogradilišta. Zahvaljujući njima, Mali
Lošinj postao je europska brodograđevna i brodarska sila – brojem
izgrađenih jedrenjaka duge plovidbe uzdigao se jedno vrijeme
u austro-ugarskoj brodogradnji na drugo mjesto. Lošinjsko brodarstvo
imalo je u drugoj polovini 19. stoljeća gotovo 150 jedrenjaka,
što je više od cijele susjedne Istre. Plovidba na jedra dostigla
je vrhunac između 1855. i 1870., kada na lošinjskim jedrenjacima
plovi 1.400 kapetana i mornara. Među najpoznatijim su lošinjskim
brodograditeljima i brodarima obitelji Karatanich, Tarabochia,
Martinolich (budući osnivači brodogradilišta u Monfalconeu),
Cosulich (današnji vlasnici brodarske tvrtke u Trstu).
Počeci
turizma sežu u 1885. godinu kada se kao prvotni oblik turizma
na otoku pojavio zdravstveni turizam.
21. siječnja 1885. godine
registriran je prvi turist ovog otoka.
Prvi hotel u Malom Lošinju
zvao se Vindobona, a izgrađen je 1887.
Zahvaljujući izuzetnim
karakteristikama klime Lošinj je 1892. proglašen klimatskim lječilištem,
ukazom Ministarstva zdravstva Austro-ugarske monarhije. Lošinj
je postao jedno od omiljenih odmorišnih destinacija Austro -
ugarske aristokracije koja je na otoku izgradila brojne vile
i ljetnikovce koje ga i danas krase.
I danas je Lošinj poznat
kao klimatsko lječilište u liječenju bolesti dišnih putova i
alergija. Otok je idealan za tjelesni i duševni oporavak, osobito
u zimskim, proljetnim i jesenskim mjesecima. Hotelijeri nude
vikend i tjedne programe oslobađanja od stresa te razne druge
wellness programe.
Godine 1893. dobio je Mali
Lošinj radi vedrine neba i vrlo dobre vidljivosti dobro opremljenu
Zvjezdarnicu, koja je ubrzo stekla svjetski glas, te su ovamo
dolazili astronomi iz raznih zemalja Europe i Amerike.
Ljetni
se turizam počeo sve više razvijati na Lošinju poslije 1905.
g. kada su bila izgrađena kupališta, hoteli i pansioni na Čikatu.
Tada je već ovaj predio bio ogrnut gustom šumom, izgrađenim obalnim
šetalištem (6 km) te čitavom mrežom šetališnih putova (17 km).
Kultura

|