Otok Lošinj sastavni je dio cresko-lošinjske otočne skupine i čini zapadni niz Kvarnerskih otoka unutar Kvarnerskog zaljeva, koji je zajedno s Tršćanskim zaljevom, najdublje u europsko kopno uvučeni dio Mediterana.

Cresko-lošinjska otočna skupina pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku u dužini od 99 km s ukupnom površinom od 513 km², što je 16% od ukupne površine jadranskih otoka.

Zapadni niz Kvarnerskih otoka čine otoci: Cres (409 km²), Lošinj (75 km²) i manji otoci: Unije (17 km²), Ilovik (6 km²), Susak (4 km²), Vele Srakane (1 km²), te niz malih nenaseljenih otočića.

Otoci ove skupine svojim središnjim položajem obavljaju funkciju prirodnog mosta između Istre i Dalmacije.

Ovo otočje leži u sredini sjeverne hemisfere jer kroz njegov dio prolazi 45. stupanj sjeverne geografske širine, tako da se veći dio nalazi u suptropskoj zoni južne polovice sjeverne polutke, što utječe na klimu i način života stanovništva.

Otok Lošinj jedanaesti otok na Jadranu po veličini, dužine 33 km, sa širinom koja varira od 4,75 km na sjeveru i u središnjem dijelu, do čak 0,25 km blizu grada Malog Lošinja. Ukupna dužina razvedene obale otoka Lošinja iznosi 112,7 km.

Čitava je obala arhipelaga prepuna privlačnih draga i dražica, ugodnih za kupanje i sunčanje.

Najviša planina Lošinja je šumovita Osoršćica (588 m), dugačka oko 10 km, koja se proteže uzduž sjevernog dijela otoka. Gorovitiji otok Cres ima najvišu goru Sis (650 m) i svoj prirodni fenomen - slatkovodno Vransko jezero. Taj golemi prirodni spomenik slatke i zdrave vode sadrži više od 200 milijuna m³ vode i opskrbljuje sva mjesta na otocima pitkom vodom.

U davnoj prošlosti Cres i Lošinj bili su jedinstveni otok, tek umjetno prokopanim kanalom kod Osora, vjerojatno u rimsko doba, nastala su dva otoka koja su danas povezana cestovnim mostom i u prometnom geografskom smislu tvore jedinstvenu cjelinu.

:: Klima

Prema Köppenovoj klasifikaciji klime Mali Lošinj ima umjereno toplu kišnu klimu s najtoplijim mjesecom srpnjem koji ima srednju temperaturu 24,5ºC i najhladnijom veljačom sa 7,7ºC. Srednje dnevne temperature više od 20ºC mogu se očekivati od početka lipnja do kraja rujna.

Temperature mora su od sredine lipnja i do kraja rujna više od 20ºC, pa je u tom razdoblju more ugodno za kupanje.

Hladni dani, u kojima temperatura padne ispod 0ºC vrlo u rijetki. Nasuprot tome, topli dani, s najvišom dnevnom temperaturom višom od 25ºC, javljaju se od svibnja do listopada, a u srpnju i kolovozu gotovo su svi dani topli. Nerijetko ljeti najviša dnevna temperatura prijeđe i prag od 30ºC (vrući dani), a u srpnju i kolovozu često niti noćna temperatura ne padne ispod 20ºC (dani s toplim noćima).

Srednja godišnja naoblaka manja je od 5 desetina. Naoblake je više zimi, kada je nešto više od polovice neba zastrto oblacima. U proljeće se količina naoblake smanjuje a ljeti postiže najniže vrijednosti - u srpnju i kolovozu svega je 3 desetine neba zastrto oblacima.

S ukupno više od 2600 sati sa sijanjem Sunca godišnje ili prosječno oko 7 sati dnevno, Mali Lošinj spada među najsunčanija područja u Hrvatskoj.

Od studenog do veljače u prosjeku ima 4-5 sunčanih sati dnevno, a u najsunčanije godišnje doba, ljeti, sunce u prosjeku sije duže od 10 sati dnevno. Vedri dana, u kojima je srednja dnevna naoblaka manja od 2 desetine, češći su od oblačnih dana, kada je više od 8 desetina neba prekriveno oblacima.

Najviše vedrih dana ima ljeti, a u srpnju i kolovozu takvih je više od trećine dana u mjesecu. Najviše oblačnih dana ima od studenog do ožujka, ali ni u tim mjesecima u prosjeku nema više od 10 oblačnih dana u mjesecu.

Godišnje u Malom Lošinju padne oko 918 mm oborine. Najviše oborine padne zimi, što je obilježje maritimnog oborinskog režima. Od listopada do ožujka padne oko 59% ukupne godišnje količine oborine, a u tom razdoblju mjesečno ima oko 7 do 10 oborinskih dana. U toplom dijelu godine oborine je manje, rjeđi su i oborinski dani, i ljeti u prosjeku ima samo 3 do 5 oborinskih dana na mjesec.

U godišnjoj ruži vjetra prevladavaju slabi vjetrovi. Najčešći su vjetrovi iz sjever-sjeveroistočnog smjera, a sljedeći po učestalosti su vjetrovi iz južnog smjera.

Ovakav vjetrovni režim karaktersitičan je za čitavu obalu, ukazujući na pojave bure i juga.

Ljeti, sredinom dana, karakteristično je strujanje iz zapadnog kvadranta, poznati maestral, koji je međutim u ukupnoj godišnjoj ruži vjetra slabije izražen.

Interval osjeta ugode, na koji utječu temperatura, vlaga i vjetar i Sunčevo zračenje, u Malom Lošinju se, prema prosječnom osjetu, kreće od vrlo hladnog do ugodno toplog.

Od sredine studenoga do sredine ožujka u prosjeku je hladno u popodnevnim satima, dok su jutra i večeri vrlo hladni. Rano proljeće i kasna jesen su svježi. U svibnju, te od polovice rujna i u listopadu je ugodno svježe, a lipanj i prva polovica rujna su ugodni. Ljetna jutra i večeri su ugodni, a popodneva ugodo topla, tek krajem srpnja topla.

Razdioba osjeta ugode u popodnevnim satima ukazuje da je već u ožujku prevladavajući osjet svježega, a u travnju i svibnju ugodno svježe ili ugodno, pa je to doba vrlo pogodno za aktivni odmor uz šetnje i sport.

Zbog prevladavajućeg osjeta ugodnog i toplog, ljeti je boravak na otvorenom moguć tijekom čitavoga dana, a osjet vrućine koji se javlja isključivo u popodnevnim satima u srpnju i kolovozu, ublažit će osvježavajuće kupanje u moru.

:: Flora i Fauna/Flora

Zahvaljujući inicijativi dalekovidnih ljudi, među kojima se isticao prof. Ambroz Haračić, krajem XIX. stoljeća pošumljene su velike površine otočnog kamenjara oko Malog i Velog Lošinja, gdje se sada ističu guste borove šume.

Blaga klima otoka Lošinja odražava se u velikom bogastvu biljnih vrsta. Prema istraživanjima identificirano je 1018 biljnih vrsta, od kojih autohtonoj flori pripada 939 vrsta. Od toga se 230 vrsta ubraja u ljekovito bilje. Oko 80 vrsta, uglavnom egzotičnih biljaka, donešeno je iz drugih krajeva svijeta. Donijeli su ih lošinjski kapetani i pomorci tijekom svojih putovanja i zasadili ih u vrtovima oko svojih kuća. Zbog karakteristične klime ovdje uspjevaju nasadi koji pripadaju južnodalmatinskom i sicilijanskom biljnom svijetu. Ovdje uspjevaju agave, meksički kaktusi (opuntia ), palme, magnolije, mirte, pistacije, mimoze, smokve iz Indije (karmus-nassarah), limun, naranča i mandarine (dovezene iz Vijetnama u Palermo, a onda u Mali Lošinj).

Guste borove šume Malog Lošinja postale su zeleni pojas koji mjesto i luku štiti od bure. Na predjelu Čikata šume su se postepeno pretvorile u perivoj. Danas je gusta borova šuma Lošinja simbol otoka i neprocjenjiva vrijednost za njegov turistički razvoj. Predjel Čikat proglašen je park šumom.

Veliku vrijednost ima i perivoj u Velom Lošinju koji je dao podići austrijski nadvojvoda Karlo Stefan Habsburški, gdje se nalazi oko 200 vrsta različitog drveća iz cijelog svijeta.

Vegetacija je na otočju bujna u sva četiri godišnja doba. Prema istraživanjima prof. A. Haračića stanje vegetacije poboljšava klimu. Kulminacija vegetacije je u svibnju kad cvate najviše bilja. Najljepši mjeseci na Lošinju su od ožujka do svibnja, zbog ugodne i blage temperature zraka, bogastva bujanja vegetacije i ispunjenosti zraka aromatičnim mirisima.

FAUNA

Značajno je da na lošinjskoj otočnoj skupini nema zmija otrovnica; iako ima neotrovnih zmija i guštera. Otok Lošinj dom je macaklina, guštera iz porodice gekona. Macaklini su ugrožena, zakonom zaštićena vrsta, te je njihovo uništavanje protuzakonito i kažnjivo. Jedanaestogodišnji Jakov Matunci iz Malog Lošinja projektom zaštite macaklina, sredozemnih guštera koji žive na većini jadranskih otoka, osvojio je početkom svibnja 2004. godine u švedskom gradu Göteborgu treće mjesto na svjetskom Volvo Adventure natjecanju u zaštiti okoliša.

Na otoku ima sitne divljači, zečeva, divljih kunića, kune bjelice, dok su krupnije životinje jeleni lopatari i mufloni naseljeni na južnom dijelu otoka Cresa. Od pernate divljači ima mnogo jarebica, kamenjarki, šljuka i naseljenih fazana, a od ptica grabljivica ovdje žive: jastreb, kobac, sokol, te bjeloglavi sup koji je zbog malog broja očuvanih primjeraka zakonom zaštićen.

Od domaćih životinja najrasprostranjenije su ovce koje pružaju idiličnu sliku na otočnom kamenjaru sjevernog dijela otoka Lošinja.

Zbog izrazite razvedenosti more koje oplakuje obalu otočja bogato je biljnim i životinjskim svijetom. Neprekidna strujanja mora među uvalama i uvalicama daju moru izrazitu bistrinu i jasnoću, čistoću i prozirnost. U našem moru živi 95 vrsta riba, 71 vrsta desetonožnih rakova, školjki, puževa, razne vrste morskih cvjetnica i bodljikaša.

Dupini su česti posjetioci ovoga područja, razigrani i spremni za kontakt s čovjekom, za razliku od nekih akvatorija susjednih zemalja gdje su u potpunosti nestali. Oni su izvanredni biološki pokazatelji stanja okoliša u kojem žive.

Povijest

Cresko-lošinjsko otočje zvalo se u antikno doba zajedničkim imenom Apsyrtides. Ime je vezano uz legendu o mitskom junaku Apsyrtu.

Otoci Cres i Lošinj su u svojoj davnoj prošlosti činili cjelinu, ali su zbog potreba trgovine i Jantarskog puta razdvojeni umjetno prokopanim kanalom kod Osora.

Povijesne su oluje poput morskih valova zapljuskivale naše otoke. Tisućljeća su prohujala ovim otocima. Svaki prodor velikih i malih naroda ostavljao ie tragove materijalne kulture donesene ili stvorene na ovom tlu.

Najstarija naselja na otocima (Lubenice, Osor, Beli) pamte povijest dužu od 4000 godina, a rimski grad Osor bio je sjedište biskupije u IX. stoljeću.

Gotovo nenastanjen do sredine 13. stoljeća, Lošinj se do 19. stoljeća razvio u jednu od vodećih regionalnih pomorskih sila, a grad Mali Lošinj, iza Trsta, u drugu najvažniju luku na Jadranu. Lošinjani su bili cijenjeni po svojoj vještini izrade jedrenjaka, ali i kao najbolji pomorci na Mediteranu. Upravo u tom razdoblju definiran je arhitektonski izgled centra Malog Lošinja koji je gotovo nepromijenjen ostao i do danas.

Mjesto Mali Lošinj imalo je u 19. stoljeću šest brodogradilišta. Zahvaljujući njima, Mali Lošinj postao je europska brodograđevna i brodarska sila – brojem izgrađenih jedrenjaka duge plovidbe uzdigao se jedno vrijeme u austro-ugarskoj brodogradnji na drugo mjesto. Lošinjsko brodarstvo imalo je u drugoj polovini 19. stoljeća gotovo 150 jedrenjaka, što je više od cijele susjedne Istre. Plovidba na jedra dostigla je vrhunac između 1855. i 1870., kada na lošinjskim jedrenjacima plovi 1.400 kapetana i mornara. Među najpoznatijim su lošinjskim brodograditeljima i brodarima obitelji Karatanich, Tarabochia, Martinolich (budući osnivači brodogradilišta u Monfalconeu), Cosulich (današnji vlasnici brodarske tvrtke u Trstu).

Počeci turizma sežu u 1885. godinu kada se kao prvotni oblik turizma na otoku pojavio zdravstveni turizam.

21. siječnja 1885. godine registriran je prvi turist ovog otoka.

Prvi hotel u Malom Lošinju zvao se Vindobona, a izgrađen je 1887.

Zahvaljujući izuzetnim karakteristikama klime Lošinj je 1892. proglašen klimatskim lječilištem, ukazom Ministarstva zdravstva Austro-ugarske monarhije. Lošinj je postao jedno od omiljenih odmorišnih destinacija Austro - ugarske aristokracije koja je na otoku izgradila brojne vile i ljetnikovce koje ga i danas krase.

I danas je Lošinj poznat kao klimatsko lječilište u liječenju bolesti dišnih putova i alergija. Otok je idealan za tjelesni i duševni oporavak, osobito u zimskim, proljetnim i jesenskim mjesecima. Hotelijeri nude vikend i tjedne programe oslobađanja od stresa te razne druge wellness programe.

Godine 1893. dobio je Mali Lošinj radi vedrine neba i vrlo dobre vidljivosti dobro opremljenu Zvjezdarnicu, koja je ubrzo stekla svjetski glas, te su ovamo dolazili astronomi iz raznih zemalja Europe i Amerike.

Ljetni se turizam počeo sve više razvijati na Lošinju poslije 1905. g. kada su bila izgrađena kupališta, hoteli i pansioni na Čikatu. Tada je već ovaj predio bio ogrnut gustom šumom, izgrađenim obalnim šetalištem (6 km) te čitavom mrežom šetališnih putova (17 km).

Kultura